lav nikolajevič tolstoj
ponedjeljak, 04.02.2008.
"Bajke leže u meni poput sjemenki; potreban je sami dašak vjetra, zraka sunca ili kap gorčine pa da se rastvore u cvijet."
...šone počna...
...nijedan muškarac ne umije tako uljepšati djevojku kao što to umije vjetar...ona dokazuje svoju ljubav prema muškarcu požrtvovanošću, a on svoju - glupostima...ničega, reklo bi se, osobenog nije bilo u njenoj odjeći i njenoj pozi, da, ali meni je bilo tako lako da je prepoznam kao ružu među koprivama... da su djevojke odlučivale o nekim stvarima, svijet bi izgledao ljepši... pa, nekada sam sanjao o ekipi sastavljenoj od prijatelja, a tek kasnije sam shvatio da se pravi prijatelji mogu izbrojati na prste jedne ruke...
Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti...
Ne hodaj iza mene, možda neću voditi...
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj...
...stvarno više ne znam hoće li u ovom gradu ikada zasjati sunce kako treba?
eto malo nečega... da ne bude prazno... morao sam nešto napisati... prepisati... uljepšati... dodati... pa tako... čuvajte se...